RAMONDA MOUNTAIN HOTEL & SPA - Valerija Fa Milić d.i.a., Vladimir Milić d.i.a.
Kako ste dobili inspiraciju za ovaj projekat?
Čovek bi očekivao da na početku ovog svojevrsnog intervjua Reynaers krene sa opuštajućim uvodom, laganim temama i eventualnim pohvalama, ali kako smo i na samom projektu krenuli od prvog dana, zajedno rešavajući najteže konceptualne zadatke, zašto bi sad manir bio drugačiji! Naravno, ovo nije teška tema, ali jeste odlučujuća za svakog ko se bavi kreacijom. Pogotovo u arhitekturi, gde tehnički standardi, legislativa, projektni zadaci i slične administrativne odrednice prete da se ideja, inspiracija, prvobitni impuls, istopi i nestane - ne bude vidljiv u konačnom artefaktu. Putevi su razni, nekada se rezignira, nekad se svesno kompromituje, nekada se preda, a nekad te ideja, u ovom slučaju potekla iz inspiracije prirodom, morfologijom, zapravo moći koju ova emanira, toliko nosi i ne pušta, da je opsesivno čuvaš do kraja. Opsesija idejom je, naravno, rđavo društvo, ako nema saputnika u elementima traženja balansa sa uslovima u kojima se i ti i objekat nalazite. Kontrola balansa i opsesije je pravi alat našeg zanata, a ne reviti, kedovi, printeri i elektronski potpisi.
Koliko je vremena i truda uloženo u isti?
Upravo je vreme ono što karakteriše stvaralaštvo u arhitekturi, i veoma je bitno za procese iz prethodno izrečenog. Dakle, vreme, kao pojam koji ima svoju jedinicu mere, čiji merači su sveprisutni, a za koje čovek nema čulo, je presudno za podnošenje balasta čuvanja impulsa ideje u šumi propisa, koji vremenom rastu, želja investitora, kojima nema kraja, poštovanja rokova, kao, opet - vremenske odrednice. To znači da se vremenom menjaš i ti, zajedno sa celim miljeom koji je vezan za određeni projekat. Ipak, za nas je značajnije od pojma broja meseci i godina, vreme na dnevnom nivou koje provodimo sa kućom koju gradimo. Reći ću samo da je takvo vreme toliko konzumiralo Valerijinu i moju svest tokom projektovanja i izvođenja, da su nam bili potrebni meseci duhovnog lečenja i navikavanja na „običan“ životni ritam.
Da li ste zadovoljni saradnjom sa kompanijom Reynaers Srbija?
Odmah ću bez rezerve da kažem – da! Moja bojazan pred prvi sastanak sa vašim predstavnikom je bila da u tako ozbiljnoj i razvijenoj kući, u ovim uslovima tržišta u kom smo, neću moći naći sagovornika za „šivenje odela po meri“ za jedan projekat koji se nikako nije mogao podičiti kvantitativnim odrednicama. Pored tog nedostatka metara, kvadrata, ovde smo imali višak sklopova, spojeva, interdisciplinarnih kategorija, koje su mogle uticati da se Reynaers, ovako etabliran u Srbiji, okrene nekim tekućim manje izazovnim i manje neizvesnim projektima. Na naše čuđenje i radost, ni jedan put, u tri godine, koliko smo sarađivali na projektu, nije bilo disonantnih tonova. A kako smo rekli da nam je priroda bila inspiracija, možete misliti koliko nam je bilo bitno da staklene površine i strukture budu rešene na adekvatan način. Kroz to sam, slobodno ću reći, a Vi izbacite ako je neumesno, postao neka vrsta Reynaers fundamentaliste, i neretko sam na gradilištu viđen u prsluku za koji sam tražio da mi se isporuči, sa velikim „R“ na leđima. Naravno, to može biti samo PR naracija, ali u našem slučaju značka na reveru, skinuta na jesen 2016. sa revera Vlade Kovačevića, i logo na prsluku nisu tek tako korišćeni. Uostalom, da nije takvog odnosa, ne bismo se ni upuštali u ovaj razgovor, jer čovek teško nađe već pomenutog, notornog - vremena.
Takođe veoma zanimljiv detalj je da ste na ovom projektu radili sa suprugom. Koliko je to bila olakšavajuća ili otežavajuća okolnost?
Olakšavajuća, apsolutno! Mi radimo kao jedno od samog početka, i ne znam ni da je moguće drugačije. Reći ću i za koji aspekt je bilo olakšavajuće: brak je mogao da cveta, jer nije bilo važnih tema koje su mogle da se pojave pored ovog projekta.
Autor: Anđela Pantelić